Ženske pretparačke priče II
Autori:
Tamara Stojanović
Biljana Gajić
8. ŽENSKE PRETPARAČKE PRIČE
Problem
Danas i biser sija hladnim sjajem
Danas nisam u ljubavi sa ljubavlju
Nemo prisloni čelo
Istraj
Samo tako se stiže
Iskrivljena slika
zamagljena skrajnošću
Izgrebane slike
najbolje čuvaju tajnu
Orošene božijom vodom
Grmi jauče i urliče
Ni vatra te sagoret ne može
Samo jednom i nikad više
Besmrtnost se tvoja rađa
Bez ordenja i salvi
tek dva ohridska bisera
ma i lažna... neka sija
Nebo u tvojim očima
Sjećanja prate
zla lica progone
Nihovo samoraspeće
Hladno-ljetni dan
izvrnuta kupola
Naslikaj u panorami
Da (mi) pod prozor pljunu
Zapisano je….
Između dvije paralele i dva meridijana šljivici i bukve
Ne dam grabljivicama na prkosni cvet
Misao od leda
I sve slike zapisane
Za sve pare, ali rašta
Rašta-jašta
Nego šta
Veliki znaju
Da se njihov eho čuje
Troši se i ono što nema
A tumači sagoreli u
svojoj nemaštini
Jesmo... opet ćemo
Svoje unutrašnje svetove
Ranjena, neubijena
rane ližemo
Sa buktinjom u grudima
Solim, medim
slomljeno krilo vidam
da letim, još uvijek znam
Ptico!
Žena si odžačar što seme nosiš
Posestrimooooooo!
Snove u plamen
Da pretočimo
9. ŽENSKE PRETPARAČKE PRIČE
Granit ruža
Crna rupa iza ćoška
Jalovoj budućnosti
Krilato povlađuje
Sirovim stenjanjem
Tupi ugao mentalnog jada
U službi prigušivača
kroz zube curi
Vriskom uskraćujem
Intelektualnom bardu
Devet pesama
otpevaćeš odjednom
Čitaj kvaziintelektualcu
pravo na elitizam,
Ma, kompenzacija
sterilnog vremena
podstiče mljackavost
Bez sertifikata da je čovjek
makar i nelijep
Sama si svoj rezultat
sama rezultiraš
Tužna ljepota
zarad koga
Zarad zamršenih pokušaja
draga moja
Težim savršenom moleći Boga
da mi ne dozvoli
jer ako nađem šta bih onda
Da pojaviš se u sred noći
predviđena si ti
Bogu pomozi, posestrimo
Bože!
Neka tvoje dete
voli tvoje dete!
U areni savršena ljepota
na rubu vremena
A dvadeset vani
što za drugog varaju
Skaline od kraja
do početka beskraja
malo klimave, bez gelendera
Al’ skaline, mila,
što do cilja vode
A glasovi naši nisu više mrtvi
Puno paučine i mutnog sjaja
Da prosejem prah od zlata?
U saglasju sa strujanjem?
Srce vaja ruža od granita
Neka vaja, posestrimo
Vičem za tebe
Vičem za sebe
Ptico sleti
i pozoblji zrnca
zaborava
da voda van njega
poteče
10. ŽENSKE PRETPARAČKE PRIČE
Slike uz nebo
Noć je sinoć vodila ljubav.
U meni
po meni
sa mnom
sa gradom od neona
a narcis duša nadrasta mene
grad
i sebe samu
Predgrađe je njeno rastrgnuto
a jutro nije zaplakalo.
A velegrad živ
i trista čudesa
Da,draga,koračaš rasterećeno...
da svaki dolazak i odlazak potčiniš sebi...
Ko rijeka tiha i snena
virovi nevida
I ja te pratim,
u mudrost uvijena.
Znam
osjetim te
tako si neminovna
i tako mi potrebna
sjenine sjene sjena
sa krova
iza ćoška
sa skvera mašeš
ruka tin a mom ramenu
u džepu mi pjesma jasno tvoja
Vidim tvoj odsjaj,
kameniš nežnost,
spomenike dižeš.
Tamo, s kraja mraka
u mrvi neona
u jednoj kapi voda beskraja
I tugu tvoju malenu slutim...
gde dopiru zvuci onih koje vidaš...
Otimanju sviklu
ruku pod ruku nadanju
tek da sjeća
I njen kraj.
Početak beskraja
kap raja
Čini mi se da su došli karavani...
neki novi bljesak.
I neki čudni ljudi
od juče
od sutra
novih odora od osmijeha
i priča o svetom gralu
o prapočetku novog početka
Da ti dragulje isklešu...
Ne dragulje
samo jedan
snažan, jasan, pažnje vrijedan
od rizika bez početka i kraja
Da tvoje Sunce odbrane...
Opet pobuna…
Jedno je malo
neka brani sva moja sunca
ljepotom i strašću
nahrani mi sva čula
i ono za koje još ne znam da imam
Samo poneki već sprani lik
zatitra za trenutak kao obris nežnosti.
Da, od onih što čine svjetlo
za do samog kraja
tkani od nezaborava
granite i ljekovitih trava
Onih,što nekada živeše u nama.
I danas žive i tvore
čuvaju i dvore
Budiš pregršt zaspalih minuta...
Bez da trepnem
ako treba
i devetostrukom kandžijom!
Spavanja su trula
posna i jalova vremena
Da začnu veče?
Zašećere gorka vina
pa i zabole
podsjete
vrata od sutra širom da otvore
Tvog mirnog vaskrsnuća!
Buđenja, kretanja
bezgrešno začeće samo mrve dobra
Nauk života propovedaš,posestrimo!
Mirenja u jadu
adrenalin u mimohodu
u hladu
u granit kamenu
nadu
Rojta si sunca što u skutu živi.
Tek kazaljka sunčevog sjaja
na kamen oltaru
Zato upamti lepotu beogradske večeri...
Posestrimo
kao i uvijek
podno nogu pobjednika
ponad rijeka
površnom posmatraču u mirnom skladu
samo naoko tromog ritma
I lepotu zvanu neminovnost.
davno zaboravljenu
u tinjajućem trajanju
11. ŽENSKE PRETPARAČKE PRIČE
Doba filigranskih osmjeha i plača
Posestrimo,posle ovoga
ja moram mahom
sestrinskog krila zamahnuti
Ti i tvoja putovanja
do krajnjih granica
Ili nazad
introspekcija
u nekom čudnom miru
izreći reči što nadolaze
I moraš
kamen vodenični
od neljudi natovaren ti
s’ ramena skinuti
nepotrebnog ga odbaciti
u kočiju bi svečanu
I bez krinoline
samo ti i on
ko dva u kajdanku nacrtana lika
da se zajedno prošetaju
Sada i sutra
po koji ono beše put
jedanaesti
dvanaesti
Zar je nebitno sada važno
nuči
ne zoblje se prašina i kal
bolje i glad
tek biser jedan
ti znaš
Da, naučih ispod kore bora
da gledam
da prepoznam oba plača
i vremena sunčanih osmjeha
ali i ona
kad Mjesec, deran, razbjesni
Zemlju Majku
a tvorca natjera da grmi i sijeva
U zoru
sa priborom odlazi na reku,
on, dvorog
Zlata vrijedan
da peca jednoroge
One satkane
od filigrana i morske pjene
kvadratići i kružići u pometnji
pevaju kao ribe
tako tužno
meduze i rakovi cvile
dok se otkopodi cere
i prizivaju nemani
iz mutne vode
pomeri neverno dno sa obrva
molbom ognja i mača
ako treba i moram
nerado
zažmirim
od deset unazad brojim
i bude što biti mora
čudna te zvezda vodi
Ona prva i zadnja
a svaka je noć moja
oslušni,vilo
dok plivaš u peni
Uvala ta sva ključa
zeleni
bakrena patina
godine skriva i od mog oka
tek misao po neku pusti
da niz gole grudi curi
u zapovesti ljudi
malo dobra
a vriskom tražim
to zrno između dva eha
na šećernoj zmiji koža tvoja
(K’O IZUKRŠTANI ROMBOIDI)
neka te bude u romoru krvi
Rađanja uobičajena
ni manje ni više bolna
pomeri buđenje
i noći i dana
na tajnom stolu dušu da ti miluje
ruke dvije
sa prstima mirisa lavande i dima
i dlanovima uspravnog muškarca
jer klatno ti si
od kraja do početka
Mjesečeva dvorska dama
očiju sa poluspuštenim kapcima
Ne daj se prevariti lošim bajkama
snu nepredata
Posestrimo
češće budna no uspavana