Kada se pjesnici poigraju
Katarina i ja
Pjesma je nastala tako što mi je Katarina Kiković Jović, moja Kaća, poslala svoje stihove... a ja sam naknadno „ubacila“ svoje.....
IZIGRAVANJE VEČNOSTI
U nekom od provincijskih pozorišta
jednom od onih kome je i gospodin slučaj
davno zaboravio adresu i ime
počela je i završila osrednja drama
Pardon
tragikomedija
gromoglasno najavljena
"Flert postaje istorija malogradjanske banalnosti
popularna odiseja u zapletu
nezaboravna fikcija u neizvodljivoj fantaziji
krađa radnje iz dekadentnih i mračnih pušionica
nagrađeni horor iz zapaženog trilera u raspletu i kraju.
Ako ste nekada voleli miris baruta
ovo je prava izdaja za vas”
Jer mi
vukli smo se kao prebijene skotine
vekovima ili danima
podmazujući vatrene točkove
jezicima vlažnim od lizanja lokvanja
po mesečevim barama
I takvi osakaćeni
pokušali smo ostvariti nama nemoguće
bez namjere da se bavimo uobičajenim sitnicama
poput ponosa
Primičući se oprezno
da ne probudim surevnjivost
huliganskih navika tvoje puti
vadim iz džepa izlizanu sliku
nas nasmijanih pozera koji su i umjeli i znali
prevariti sve posmatrače tog suludog performansa
zalizanog fotografa
pa čak sebe same
Retuširana fotografija crno-bijele sreće
Sjećam se
sve i jedne pohotno izrečene želje tvoje kože.
Rekoh li izrečene?
Prava riječ bi bila: otete
pa čak i onih koje nisi želio
koje sam sam ti noktima
surovo utiskivala u bedra
koje sam razbacivala ne štedeći
pogrešno oslonjena na nerazorivu mogućnost
arogantno nesvjesna veličine svoje zablude.
Smrežuralo se htenje pod oklopom
najdubljeg ambisa
dok smo mi loši vjernici
naivno vjerovali u neka izmišljena šarenila
gazeći kroz vatru dvije sukobljene gladi
Ostavimo za sobom istorijske nedoumice
i odnosne dogadjaje kao takve
dojavimo ih isvesti kao stvari same po sebi
dozvolimo im da konačno postanu ono što im je sudbina
tek prašnjave kulise očigledne prisutnosti
u nekom od kuloara tamo negdje..
… i nikada nije kasno za izigravanje večnosti
jer aplauz volimo opsesivno…
Nenad i ja
Nenad Mihajlović i ja smo pisali svako svoju pjesmu na zadate ključne riječi
Predhodno smo jedno drugom poslali po 6 sintagmi. Oboje smo gotovo istovremeno pisali svako svoju pjesmu uz obavezno korištenje svih 12 sintagmi kao ključne riječi… Evo rezultata, dvije pjesme
RATNIK BEZNAĐA
Neka zvezde stanu u donji ugao televizora
Nekoliko zvezda za razmišljanje
Dok princeza od plastike ne odigra
Jedan trbušni ples za male ratnike
Iz tudjine, beznadja i tmine
Neka zenica umre kada piksla postane puna
Onom koji u dimu smišlja ime
Stvarima od plastike.
Neka neko kaže zidu da ne plače
I Parizu da ne gori
Kada ja nisam tu
Neka neko dodje do vrha sveta
I nek nam ga na noge obori
Neka nam neko lekovite uspavanke
Zakači za violine u jastucima
Da se na maskiranim ulicama zaljubimo u maske
Da vrisak sreće iz ništavila
Postane saučesnik u stvaranju ničega
Slike bez rama i tužnog hodnika od laktova
To je Ratnik beznadja
Koji ima nekoliko ideja
Kako da postane fotogeničan
U paragrafima iz velikog sna
To je Ratnik beznadja
Ratnik iz tudjine, iz tmine
Neka zenica umre kada utroba postane puna
Onima koji u literaturi smišljaju imena
Princezama od plastike
Azil Ljubavnika PrognanihIz Svetog Duha
U tom nemuštom raju zlodelo je nekom reći: Volim te.
U tom nerazložljivom raju, nemoguće je nekom reći: Volim te.
Azil Ljubavnika Prognanih Iz Tela
U tom nemuštom raju ogranulo je sunce kao ogrebotina.
U mraku ćemo se klizati na našim mislima
I podelićemo ih sa jutrom, dok nam na okomicama ne pokisnu pogledi
Od nemušte ljubavi Ratnika Beznadja
Kosturi namazani kremama razgledaju u sitiramama
Raširene noge palih andjela
I unutra klizave misli materica i pokisle poglede novorodjenčeta
Neka im ovo bude poslednje jutro kada će pokušavati da se sete
Šta su izneli iz sna
To samo zna Ratnik Beznadja, iz tudjine i ništavila
I princeza od plastike koja je ostala u fragmentima
Nekih intimnih ratova.
Otvoriće se crvene boje i koža će nam postati peskovita
Na skerletnim plažama i kožnom pesku
Umiraće nam ruke raširene prema rokenrol ratnicima
Prema princezama sa plastičnim cvetovima na bedrima
Saučesnik će postati onaj koji se zaljubi
Koji kaže: Volim te.
Iako na to više niko nema pravo. I ne razume.
NA DRVETU GDE VRHOVI NAŠIH PRSTIJU
ŠAPUĆU
I NEŠTO KAO STVARAJU
NA TRBUHU GDE LEPTIRI SANJAJU
ZALJUBIĆEMO SE U MASKE
SMIŠLJAĆEMO IMENA
STVARIMA OD PLASTIKE.
NA FENJERIMA BEZ PROZORA
I VASKRSNUĆU OD KRIVOTVORENJA
PRINCEZE OD PLASTIKE ĆE KRNJAVIM ZUBIMA
KIDATI JEDAN MALI RAJ
IZ POLOMLJENIH ZUBA NEKOG ROKENROL RATNIKA.
Neka nekoliko zvezda padne u njene krvave haltere
Nekoliko zvezda za krvožedje
Dok princeza od plastike ne odigra
Jedan trbušni ples za rokenrol ratnike
Iz tudjine, beznadja i tmine
Neka zenica umre kada glava postane puna
Onom koji u dimu smišlja konture
Princezi od plastike.
Na ljubavnim klupama
Topi se plastika
Smišljaju se imena
I topi se plastika.
Nenad Mihajlović
RATNIKOVA PRINCEZA OD PLASTIKE
On, ratnik beznađa
ušao je polako u mrak
gonjen leptirima sjećanja
dok mu klizave misli
gotovo neprimjetno
u prednjem režnju mozga
formiraju ideju o povratku
na mjesto prazločina
i humci uspomena
ta uporna nezvana želja
šapuće mu: Tamo je ona
tvoja princeza sa slike bez rama
i cijeli vijek čeka
tebe, svog heroja
Povjerova ratnik beznađa
jer možda bi i mogli ponovo
ako to stvarno požele
razgrnuti humus koji krije
davno sahranjen pjesak kože
i krvave haltere
Njih dvoje
nekadašnji saučesnici
rokenrol ratnici
bestidni ljubavnici
kao te davne prve
od mnogo noći
na samo njihovoj ljubavnoj klupi
uz tihi plač bludne
a ljekovite uspavanke
ponovo kao nekada
ljubiti drvo jagodicom
grliti zjenicama
pod fenjerima bez prozora
jedinim svjedocima zločina
Jurio je ka početku
brzinom svjetla
nestrpljivi rokenrol ratnik beznađa
vozeći sitiramu bez prozora
bez kompasa
tačno do odredišta
mjesta prazločina
i prvog grijeha
žudeći da se po njima
ponovo prospe
vrisak sreće iz ništavila
očajno tražeći vaskrsnuće
nečega od davno zaboravljenog
iz hladnog pepela
dovoljno moćnog za spas
iz azila prognanih ljubavnika
ne želeći da vidi
kako maskirane ulice
pokislim pogledima kriju
nju, nekada njegovu dragu
iz slike bez rama
sada princezu od plastike
gospodaricu ulice bluda
i crnog
najcrnjeg beznađa
(moja pjesma)
Vesna i ja
Vesna Čortan mi je poslala 8-10 riječi koje sam morala iskoristiti i napisati pjesmu
PRIČALA MI SVJETLO PTICA
Pričala mi svjetlo-ptica
O ženi nejasna lika
Kako ta žena bezlika
Kamen po kamen slažući, kaže:
Vreme je ratnik
Propelo se kao konjanik
Stojeći na obrednom krateru
I kune se svjetlo-ptica
Lebdeći ponad vrha tog
Srušenog totema, da ta žena
U noći prvog punog meseca
Punog oporih minuta
Čemera, jada i sjaja
Rukama od bjelokosti i žada
Strpljivošću starog neimara
Bez jecaja razrušeno sabira
Totem od svjetlo-ljubavi zida
Bila sam potpuno sama
popela se na vrh vremena
i stala ispod njegova stabla
Čekam da bezlika žena
U noći devetog punog Mjeseca
Koprene crne pocijepa
I svijetu preda ponovo
Totem ljubav-vremena
Vesna i ja smo naizmjenično pisale stihove... Naknadnom analizom sam ustanovila da je moguće izdvojiti njen i moj dio koji i tako izdvojeni mogu da egzistiraju sami za sebe... kao potpuno nezavisne pjesme.