Lekcije o romantici
PRIČA O PET PRINCEZA, PET PRINČEVA I PET DJEČAKA
Juče sam pisala veliku priču
o pet prinčeva i pet princeza
u pet dvoraca na pet strana svijeta
preko pet mora
(akako, svi su uobičajeno sretni
i svakako, vole se do neba
kao u svakoj pravoj bajci)
Bilo je tu vila i vilenjaka
hromih gusara, vještica
surovih vjetrova, ledenjaka
pet, od nekud zalutalih palih anđela
(da ne zaboravim, tu su patuljci i sva nebeska tijela)
Zaspala sam pet puta sretna u toj velikoj priči
Jutros, rano, prije kafe
na vrata mi zakuca pet dječaka
Dadoh im pet slatkiša
i pročitah priču o svih pet sretnih princeza i prinčeva
Pet dječaka se pet puta nacerilo
pet podsmjeha me razbilo
i svi su po jednom pocijepali moju veliku priču
Pet puta su mi rekli:
Kakva ti je to smijurija
jeftina bajka
potrošena iluzija
bez seksa i kurvi
bez tramvaja, ludaka i ludila
bez ništavila i krvi
Pet puta su me pitali:
Gdje ti je tu život onakav kakav i jeste po definiciji?
I tako
pet puta sam ponovo pocijepala veliku pocijepanu bajku
o pet princeza, pet prinčeva i ostaloj blumunteli
Pet puta ću da se probudim i napisaću veliku priču
o pet kurvi i pet svodnika
seksu, pet ludila i pet prevara
nešto krvi, obaveznoj depresiji
(vakako, radnja velike priče o životu
odvijaće se u prastarom tramvaju)
Ako se peti puta probudim
možda uspijem napsati novu urbanu bajku
Biljana Gajić
LICITACIJA
Pogled na misao
misao na san
san na dar
dar na dlan
dlan na usne
usne na dojke
dojke na postelju
Prvi put
Drugi put
Treći put
Ko daje više
Kupljeno
Postelju na tezgu
Tezgu na panj
Panj na pozornicu
Pozornicu na trg
(pred puk, sudije, porotu i dželata)
Prvi put
Drugi put
Ko daje više
Kupljeno
Puk (i sve ostale) na vjetar
Vjetar na zaborav
Zaborav na nevažno
Nevažno na važno
Važno na dojke
Dojke na postelju
Prvi put
Kupljeno
Da li je to ljubav
ili da nastavim
Pogled na misao....
Kupljeno!
Biljana Gajić
IZBOR
Između molitve i kletve
dlanom tek ovlaš
tom uporištu predana
i čvrsto ukopana
biram osmjeh
ili možda podsmjeh
između dvije kiše
između dana i dana
noći i sutra
nasuprot onih što misle
sa nešto duše
i onih koji misle da misle
ali bez tih osam grama
i pored onih
koji su uvijek ZA
pored kibicera
voajera
bezličnih sjena
kroz živote prolaznika
bez zastajkivanja
bez prepoznavanja
skupljača magle
pametnih il' osrednjih plivača
Oluja šta je?
bezglasom pitam
I bez da razmislim biram
par mišica i dva muška dlana
uprkos i nasuprot
i molitvi i kletvi
Biljana Gajić
POGLEDE U TIŠINU
(Za nas rajske ptice)
Ogoli prostor oko nas
da zaustavim vrijeme
i naučim te trajanju
dok smo ovako zaglavljeni
između dva od mnogih
zlih vremena
onih u kojima su
zvijezde padalice
skakale sa oblakodera
sa suicidnom namjerom
sunovrata u ništa
i onih kada smo vidjeli
crvene snjegove
i nepotrebno bučne zore
prezaposlene sveštenike
kako zaboravljaju
Svetu tajnu krštenja
parove zgrljene strahom
bez da spomenu ljubav
gledala sam i bespoštednu hajku
na posljednje tragove ljudskosti
Gledaj tišinu
između dva vremena
dodirni me ćutanjem
ne dozvoli mi da ubijam
lošim stihom
tom tako jeftinom monetom
Tišinu šapata
puštaš da klizi mojim bedrima
u mojim ćutanjima
u vremenima kada nebo neće crveniti
i kapati krv suze
ogoli prostor oko nas
i daj šansu mojim rukama
da vaju paralelan svijet
po našoj mjeri
onaj koji gotovo opipljiv
živi u mojoj podsvijesti
Zabijam oko u tvoj rever
zaboravljajući svako svoje juče
sve ratove
pa i onaj koji sam gledala iznutra
čekam te za korak brža
pogleda zaronjenog u tišinu
čekam to izvjesno sutra
bojeno vatrom
kristalno jasno
okovano samo strastima
zaglavljeno između dva vremena
za nas divlje ptice
Biljana Gajić
PRVA LEKCIJA O ROMANTICI
Noćas mi nije teško
da se oduprem težnji žutih zidova
koji se uobičajeno
oko ponoći
sklapaju nada mnom
Nema me noćas u drugim vremenima
Kroz otvoren prozor ne dopire
ni prigušen žagor pospanih ulica
razmjenjujem zbunjenost za podsmijeh
podsmijeh za javu
javu za poljubac u korijen vrata
Ta neobična nježnost
koju prosipaš po mojim ramenima
uči me samo da zažmirim
i zaboravim na sve
osim da si mi dat
za šapat bez boli
u noći koja traje
Uči me da ne pitam
ni kako ću
ni kuda ću ako odeš
ni šta ćeš ti bez mene
ako me dozovu daljine
dok bezvremenost šapuće i nepitano
podsmjehujući se mom opiranju:
On je ti
Ti si on
Uz blagoslov mog ćutanja
ispod, po navici ironično podignute obrve
osvajaš nebranjeno
ulaziš u otključano
učiš me da ne solim vino
da pričam sporim pokretima
da tijelom slušam muziku
vraćaš mi i bezbroj nježnosti
koje sam uz put pogubila
Samozadovoljno me podsjećaš
kako sam ti sama dodijelila ulogu
tamničara i čuvara ključeva
i konačno znam
iza tvojih leđa ostaju sva sivila
Nepostiđeno pišem
svoj prvi romantičan stih
Biljana Gajić
DRUGA LEKCIJA O ROMANTICI
I druge romantične noći
ponovo
vještinom princa svih lopova
prikradaš mi se čineći
uzbrdicu nadanja manje strmom
ne dajući šansu zaboravu
glasom, duvanom bojenim
govoriš Jesenjina
a ja, koja drsko uzima potrebno
ne pitajući
prihvatam dato mi
po prvi puta puštam muški stih
u svoju zbilju
analitički precizno
shvatajući da mi daješ
ono malo nečega
većeg od očekivanog
Jesenjina su mi govorili i ranije
i Lorku
i Prevera
i neke stihove neznanih pjesnika
i govorili su mnogo
predajući stihove
mom podsmijehu
govorili su glasovima
visokih tonova
disonantno
neubjedljivo
nekom loše odbranom dikcijom
vodeći me u ravnodušnost
ispunjenu ukusom otužnosti
Noćas stihovi padaju
na moju nadlanicu
klizeći između mojih
gladno raširenih prstiju
dok začuđeno gledam
bezvremenost te lakoće
koja vodi preko svih granica
i kako klize
kao po osvojenom
budeći uspavano
Dubokim glasom
gotovo monotono
obuhvataš moj potiljak
vodeći me nedodirom
stazom preko ključale lave
zaboravu predhodnih bitaka
nudeći postojanje
izvan zidina ovog svijeta
Učim da nježnost
zna i da ne boli
Biljana Gajić
TREĆA LEKCIJA O ROMANTICI
(Posljednja, za sada)
Pišem tuđu pjesmu
pjesmu koju niko nikada neće čitati
Ta pjesma
tako je živa u svom nepostojanju
podsjeća me kako sam u svom filmu
bila loš režiser
na momente
sa tačke sigurne nedodirivosti
posmatram ružu vjetrova
uklesanu u razliveno staklo dana
neki glas mi govori:
Zaobiđi je
drugi kaže:
Uskoči strmoglavce
tvoja je
samo tebe čeka
ta ruža vjetrova
kada ćeš ako nećeš sada
Zoveš me tišinom
odazivam se ćutanjem
a ta novootkrivena romantika
koju pomno izučavam
mazno i ljepljivo
proteže se
mami
gura me u zamišljeni blud
predajem se samoraspeću
u tom staklu
napetom do pucanja
i vidim prvu naprslinu
ruku utapam u tečnu amorfnu masu
beskraj gubi smisao
čudna smislenost na sceni
cereći mi se u lice
gura me ruži vjetrova
dok jednom rukom
pokušavam zadržati romantiku
drugom uhvatiti strast
A samo sam pokušala
pisati tuđu pjesmu
o tvom dlanu na mom ramenu
zaboravivši da dlan ima svoj život
i toj pjesmi koju niko neće čitati
nadjenuh ime
"Bijeg iz spasenja"
dok ispisujem pitanja
(Bijeg iz čega?
Bijeg u šta?)
šapućeš mi priče
koje nikada nikome
neće biti ispričane
o pjesmi koju nikada niko
neće glasno izreći
Biljana Gajić
NIŠKA TINKTURA
Komad granita i srebra
Bi davno
Klesala
Vajala
Dodir od pamuka
Od čelika
Bi slika od eha
I smjeha i malo plača
Snu san
Noći dan
I bi gline i pijeska
Riječ ziva i strasna
Jasna i glasna
Ni molba ni vapaj
Znala
Imala
Htjela
I bi ruka prazna
Ni jadom ispunjena
Neokamenjena
Izmedju dva dlana rijeka vremena
Kap uhvaćenog nedohvata
Dva pogleda ukrštena
Lovljena
Neulovljena
Iskra neupaljena
A mrak razbija šapatom
I bi noć
I glina
I sjenine sjene sjena
Da li bi
Ako bi
Kako bi
Biće
I bi
Biće
Kako bi
Ako bi
Da li bi
I sjenine sjene sjena
I glina
I bi noć
A mrak razbija šapatom
Iskra neupaljena
Neulovljena
Lovljena
Dva pogleda ukrštena
Kap uhvaćenog nedohvata
Izmedju dva dlana rijeka vremena
Neokamenjena
Ni jadom ispunjena
I bi ruka prazna
Htjela
Imala
Znala
Ni molba, ni vapaj
Jasna i glasna
Riječ živa i strasna
I bi gline i pijeska
Noći dan
Snu san
I smjeha i malo plača
Bi slika od eha
Od čelika
Dodir od pamuka
Vajala
Klesala
Bi davno
Komad granita i srebra
Biljana Gajić