Mrvice 

MRVICE
(Oslikane minijature)
 
Br. 1
 
Izgubila sam se
lutam po tebi tražeći sebe
obasjana
(to svjetlo
od svih je boja)
Da zaobiđem sivila
ili da ih pustim
da opominju 
 
 
Br. 2
 
Sretoh par čudaka
ruku pod ruku noć
koja odbija da bude crna
i strast koju sam našla
ispod tvojih rebara
Sapletoh se
 
  
Br. 3
 
Posmatram pokret u zametku
hraniš i uništavaš moju glad
bez namjere da pitaš
Sjena egzorciste i ja
stapamo li se
 
 
Br. 4
 
Da li sam ti rekla
koliko volim tvoje gladne oči
postajem li hedonista
ili sujetni narcis
reci mi
ne prije nego utoliš glad  
 
  
Br.5
 
Neka neobična jeza
obgrlila mi je potiljak
pitam je
Ko si
nasmiješena reče
Čuvar
zrnom oka dodirnuh dvije sjene
tvoju i moju
u stapanju
 
 
Br. 6
 
Čuju se tiha zvona
čuju se i klepetala
nadjačavaju
krijući zebnju
punjavaju um i duše
mora se
 
 
Br. 7
 
Ja i ja dokono obaramo ruku
tvoj osmjeh
neupitna podrška
znam
sakupljaćeš krhotine
okom pauka
alavo
lijeno je  poslijepodne  
 
 
 
 
 
Br. 8
 
Davno reče pjesnikinja:
"Ne nemoj mi prići...."
Da li je bila u pravu
napokon ću napisati
pravu ljubavnu pjesmu
nemoj da bi se nasmijao
odaću ti tajnu
saučesnik si u zločinu
noćima sam je noktima urezivala
u tvoja ramena
u bedra
samo ću je prepisati  
 
 
Br. 9
 
Pođoh za pitanjima
lakonogim korakom vučice
nestrpljivo
ponovo
razrokog pogleda
zaronjenog
u juče
u sutra
vrelinama
 lov s proljeća
umjesto zimskiog  posta
konačnost bezodgovora
 
 
Br. 10
 
Lijena istina
sama sebi dovoljna
pita
(iz nedohvata)
Znaš li lizati rane
 
 
Br. 11
 
Ne ubjeđuj me
neću da te isčitavam
odbijam sa gnušanjem
jer
na kraju bih morala
zatvoriti knjigu
 
 
Br.12
 
Slikam te
po sjećanju
zazidanog
u naredni tren
svim  bojana
a boje teku
u prepletu
klize
niz platno
niz kis
niz nadlanicu
Gdje li su krenule
 
 
Br. 13
 
Gutaću te raznoliko
kao kasnu večeru
uz svijeće i staro vino
kao medo jagodu
raskomadaću te
proždrijeti
kao bogomoljka
 
Sladokusac ili kanibal
biraj
do tebe je
ovaj put
 
 
Br. 14
 
U mrvu vremena vijek stade
zgužvah ga i ušuškah ko san
snovi ko snovi
izgubiše se u trajanju
krenuh da ih potražim
ponovo
(paradigma vječnosti
ili
obično malo besposličarenje)
Ideš li
dozvoliću da me povedeš  
 
 
Br. 15
Ako me poljubiš ispod imele
pomoći ćeš mi
„imela je parazit“
postaće teza koju ću lako
zaključati  u herbarijum
nesvrsishodan inat
ili
nepodnošljiva potreba  
 
 
Br. 16
 
Dobro došao
u ovu zabludu
jer
bilo je i biće
vazda isto
Lažu li pjesnici
o neponovljivosti
velikih ljubavi
ili ne znaju
da ih čitaju
Talambase čujem
samo kad zaželim  
 
 
Br. 17
 
poricanje jave
ili
odricanje starog sna
mala dilema
umjesto šešira
dižem podsmjeh
uzmi me pod ruku
sretniji smo
i pametniji
na žalost   
 
 
Br. 18
 
Čudno
čuješ li
zvuci crkvenog zvona
i staroga sata
uvijek se prate
kao da jure ponoć
neću povjerovati
da slučajno i uvijek
kasne po  neku  minutu   
 
 
Br 19.
 
Vrata širom otvorena zabludi
vjerujemo u prepoznavanja
ubjeđeni da se poznajemo
do tančina
Aplauz posmatrača
Sve je na tacni
smješim se
osmjhuješ se
dug je put, čeka
Znamo li korake
dobrog ritma
 
 
Br. 20
 
Pomno biram puteve
izbori uslovljeni željenim moranjem
od vrste koja ubija polako
sa ljubavlju
posmatram sa uživanjem
bez pokore
bez kletve
osmjehom bespomoćnim
sretna što postoje
 
 
Br. 21
 
Život za dan
dan za život
življenje ili životarenje
stvar percepcije
introspekcija ili protjerivanje samoće
sjećanje na neki juni  neke godine
Da li će lipe mirisati
i ovaj put   
 
 
Br. 22
 
Oteta riječ
prikovan pogled
samoobmana
nasuprot sumnji
nevažno
sivilo pločnika porađa Sunce
po narudžbi
naše
nije
jeste 
 
 
Br. 23
 
Lakomi Mjesec Suncu žar otima
krikom noći tka neizbježno
objavljuje
rat
pobjedu
predaju
osmijeh pita:
Imaš li hrabrosti za stati nasuprot
(do Mjeseca je
ludilo mladine
usna mi zategnuta u poluluk)  
 
 
Br. 24
 
Bol mrvim u prah
ponavljam do beskonačnog
do tačke nepovrata
po navici
moram
dok ga ne ubijedim
da povjeruje u svoje nepostojanje
u svoju izlišnost
Život
drag cinik
smije se nezadrživo  
 
  
Br. 25
 
Pravim iskorak iz vremena
u kojem sam voljela ikebane
studiozno slažući beskorisne fraze
zagovarajući estetsko savršenstvo
zaboravljajući na studen
Povedi me do rijeke
ponovo mi pokaži grm divljeg čička i mahovinu
ubjedi me da je još uvijek meka
ako nisi zaboravio
(moguća dvočinka ili nemoguća realnost)  
 
 
Br. 26
 
Slučajno otvorih vrata ličnog pakla
pridrži ih poluodškrinuta
kad si već tu
ko ti je kriv
u ovu šetnju nisam te zvala  
 
 
Br. 27
 
Šta se dešava
kad želja nadraste željotvorca
težnje za poimanjem esencijalnog
sve češće nagone me na smijeh
čak i moje  
 
 
Br. 28
 
Između dvije ponuđenosti
biram da postanem nalik
nepotrebnoj metafori
pred zaludnim mislima
prepuštam pozornicu
žonglerima od renomea  
 
 
Br. 29
 
Ima li smisla suprotstaviti
hvale vrijednu riječ “smisao”
riječima“potreba” i “strast”
dokolica je čudo
jer
smisao nema smisla
u vremenima kad zore zavrište  
 
 
Br. 30
 
Ni ukleta ni blagoslovena
po nekad od sebe oteta
sve nezavršenosti uklanjam
gorke se ceste
uporno otimaju zaboravu  
 
 
Br. 31
 
Ne čudi se
klasifikujem vremena
u dokolici razdvajam
brze od sporih minuta
teške od lepršavih
dragocjene od nevrijednih spomena
hrabre od posramljenih
kožom ukoričen album
sve deblji
Šta misliš, čija je koža 
 
 
Br. 32
 
U ovom pismu pričam ti
o pismu koje neću nikome poslati
koje ću potpisati nekim od imena
kojima me spomenu
prije nego me pohrane u spomenar
dozivali su me svakoliko
osim "Jelena žena koje nema"
a nema me
nestala sam u jednoj noći
u kojoj su se sva neba urotila
naspram nas
dala nam nepitano
netraženo otela
učinila da me 
 
 
Br. 33
 
Dvije pare zveče tišinu
pred pobunom bijelih krinova
tačno u momentu
u kome so prestaje peći žive rane
para tebi
para meni
pa da krenemo  
 
 
Br. 34
 
Osmjeh liči na tvrđavu
pardon
bi lapsus
osmjeh brani tvrđavu
napuni sva oružja
izgledna je duga opsada
balerina sa vrhova prstiju
i šetač sa žice
ukrstiše poglede  
 
 
Br. 35
 
Borba za sutra-dan
borba za san
borba za dah
za kožu
za vrisak
pa da uživamo
ili da konačno kažem
koju riječ o ljubavi 
 
 
Br. 36
 
Pitam se šta te to odvaja
u momentu u kojem počinjem zaboravljati
definiciju davanja
pitam tebe
šta ćeš sa mojom rasutom iznutricom
misli ćeš mi možda i pohvatati 
 
 
Br. 37
 
Stara maštanja
uobičajeno prepolovljena
u tački kraha
koja i nije slom
osrednji lom
ništa spektakularno
otresi prašinu (p)odsmjehom
idemo dalje
putevi kraja nemaju
na težak način naučih
 
 
Br. 38
 
Da te zovem: Ljubavi
uplašila bih te
sebe poništila
ostavimo to po strani
onima manje prokletim
samo mi podari budnu noć
dovoljno je  
 
 
Br. 39
 
Pod budnim okom
javnog mijenja
preispitujem značenja
i pitam
Da li su sinonimi 
osmjeh i podsmjeh
pa začuđeno nastavljam
Zar nisu
(o cerekanju neću ovaj put)
Preko tvog ramena
osmjehujem se
cjenjenoj javnosti  
 
 
Br. 40
 
Ljubav predočena ironiji
snaga ili slabost
samotan čin
ili timska obaveza
(ako izabereš riječ igra
nemam ništa protiv)
na startu sam
čekam te 
 
 
Br.41
 
Ako kažem što za reći nije
uradim što nije za uraditi
ako prognam zle slutnje i tople snove
magle razvodnim
divljine u duši ukrotim
nemire primirim
razočaranja prigrlim
Ako bih bedra i njedra zauzdala
budne noći protjerala
sa nepomirivim se izmirila
Da li bi bio sretniji u ruševini
 
 
Br. 42
 
Poništena značenja
stara pamćenja u galopu
saznanja u raspadu
(vrijeme mi se smije u lice)
sve je istovjetno onoj davnoj
dvolikoj godini
(sreća i tuga
pad i let)
neodoljivo poznati mirisi
duboko udišem znano
nema potrebe da se osvrnem
samo je sjena nova
 
 
Br. 43
 
Svaku noć
(od one vrste koju volim)
potare neki uobičajeno obojen dan
zalud truda spašavati neodbranjivo
pokloni mi album u kožnom povezu
i dodirom zgusni mrak
u kameni zapis
pretvori ga prostim dodirom
onim kojim prizivaš
i poklanjaš mi noć
 
 
Br. 44
 
Otkinuti pogled kaže
mnogo njih je htjelo da me orobi
razum se upinje
kao kada se misao otkine
skotrlja kaldrmom lijeno zvečeći
pod nezainteresovanim potpeticama
na prste se propinje
(koža se potiho podsmijeva)
lomni momenti nepremnosti
na oprost grijehova
Boga u očaj bacaju
ne dam prostora sitnim glupostima
krupne odavno znam da okajavam
pruži mi ruku, put je dug
 
 
Br. 45
 
Trebalo bi da te prizivam
jer suvi zidovi govore tišinu
prije nego zalaju i zareže
Riječima dotaknuta tišina
u raskoraku je sa nekim Ja
Sve me je manje danas
sa krhotinama se borim
za trenutak utkan u sutra
čuješ
ne čuješ
čuješ
 
 
Br. 46
 
Iz zadnjeg džepa
ponovo vadim zrno prezira
skrajnutog za ružna vremena
nedostojnih riječi
u ruku uzimam
davno izboreno pravo
na osudu gordog besmisla
više nego zasluženo
Znate li  nedostojni
da riječi imaju visoku cijenu
podsmjeh
prezir
ili samo sječa glava
 
 
Br. 47
 
Spustila sam obe ruke na taj kamen
kamen je  spustio ruke na me
grije me i ledi moranjem
možda i nije bilo neophodno
ali sada plešemo svjetlo i mrak
taj kamen i ja
 
 
Br. 48
 
Lako zaparana vena
da li je krv još uvijek
jednako crvena
dilema
progon
tačka loma
introspekcija
sklonište
uporište
jedno u nizu
nevažnih pitanja
samo još jedan
umoran dan
 
 
Br. 49
 
Kada se riječ povampiri
poskoči i povileni
bijesna se otme
misao pojuri
 
Ako je davno rečeno:
Pjesnik je čudo među ljudima
kako to da se jedno
od tih čuda
(ono moje JA)
čudi malim čudima
 
 
Br. 50
 
Ruke u nebo zaronjene
prizivaju skrušenu iluziju
duša progoni bezdušno
taknuta neznanim
moljena da se odmori
u kamenu toplu
da predahne
(neumoljena)
u čudnim
nevoljnim vremenima
(sjevernim vjetrom grljen
kamen hladan čeka)
 
 
Br. 51
 
Neukršteni meridijani
paralele u rasulu
(vjerovanje u tačke dodira
traži svoje tačno rečeno mjesto)
međuprostor u narastanju
dlan traži nebo
u spoznaji samosvojnosti
ritam nereda koji bi mogao da voli
(pogled mi miluje vrat)
 
Autor
Biljana Gajić