Još neke koautorske pjesme
Spasoje i ja
Spasoje Ž. Milovanović je napisao pjesmu koja mi se izuzetno dopala. I ne samo to, nego me i pokrenula da ja nešto napišem... I sada su obe pjesme tu
ŠTA BIH NAPISAO NA POČETKU
Kafa
Može
sa ili bez šećera
sa malo
ustaješ ili ne
ne
je li toplo tu
joj nije
baš mi je nešto hladno
miriše li na san
miriše
kod tebe
miriše
očešljana
ne
sad sam se probudila
prstima prošla kroz kosu
kao pokušaj
pomeri se malo
miriše na san
toplo je
da li ti prija ovo
ne pitaj
pada sneg
volim kad pada sneg
nekako je kao bajka
ti si kao bajka
i da sneg nikad ne prestane
ako se približiš mirisaću na san
to me je vazda varalo
i na neočešljanu kosu
i na tvoje prste
i na moje neću
već će me tvoj prsten ogrebati
ali baš me briga za to
reci mi
kakva si bila sinoć
obična
i nije te bilo strah od tog
proglasiće te za lažljivicu kad shvate
ko
oni za koje si obična
mogla bih da se nosim sa time
imaš li želju
nemam želju ali imam potrebu
kakvu
ne znam kakvu
ali videću
kakvu
šta je potreba
to je kad ne shvataš zašto
dodir
ne znam
nije baš
dodir ume da smiri
ume
držanje za ruku
ne znam
dlan na dlan
ne znam
pa posmatraš
pa se čudiš
kao da to nisi ti nego tvoja ruka sama za sebe
i izmešane linije života
i sve one druge linije
i puteljci
srećna si
nisam
jesam
ne znam
nemam kad
pada sneg to je
to je
crveniš
valjda
lepa si kad pocrveniš
nekako nevina
jesam li
da
bilo je ispred pozorišta
kad sam to video
valjda zato i nisi ušla
a ti više ne crveniš
crvenim
a šta da sam ušla
videla bi kako se stvara svet
kako se stvara svet
neko odluči da se stvori
tek tako
da
poželi da kaže
sakupi neke ljude
i utisne one izvan sveta u njih
i šta se onda desi
ne pašu baš svi na svakoga
negde mora da viri
zavisi kakav je otisak
a otkud znas
nisu to puzle pa vidiš
ovaj deo ovde ovaj tamo
otkud znaš
sve se na kraju složi
možda
trebalo bi da prestanem da razgovaram sa tobom
zašto
ne znam
ubacuješ me
u šta
ne znam
nikad te nisam dodirnuo
tako se zakuni kad te neko pita
kunem se
i ne ubacuj me više
rasanila sam se
i šta ćeš sad tako rasanjena
ništa
a gde je pesma
hajde piši
šta bi napisao
na početku
kafa
a posle kafe
može
besmisleno je
ovo je sasvim drugačija pesma
po čemu je drugačija
zato sto se govori o ljubavi
neka se govori
hajde ispočetka
kafa može kakva sa malo šećera
ustaješ ili ne
ne
ne ustajem
je li toplo tu
nije
hladno mi je
pusti kafu
hladno mi je
miriše na san
miriše na san
i na kosu nečešljanu
i požuri
da miris ne pobegne
neće
tu si
molim
hajde da vodimo ljubav
psssst
ćuti
još se nisam počešljala
česljaj se posle
hahahaahahhahaaaa
izvini
zbog čega izvini
zbog hahahaahahhahaaaa
definicija za komediju je sasvim po uzoru na tragediju
a kako se vodi ljubav
zarumeniš se
i šta još
i ne vidiš ikakav razlog zašto treba da prestane
samo to
zarmeniš se i ne vidiš razlog
da
onda smo mi već vodili ljubav
svakog dana
jesmo takoreći
da sam ušla
šta bi se desilo
videla bi kako se stvara svet
kako izgleda taj svet
kako izgledamo mi u njemu
rumeni
i ne vidimo razlog
tu je negde samo da se setim
nema ga
pusti sad razloge
misliš li da ćete boleti ako te ikad budem poljubio
ne znam
misliš li da će me boleti ako me ikada budeš poljubila
ne znam
neće
kada si poslednji put izgovorila
volim te
ne sećam se
želim da meni kazeš to jednom
a ti
ne sećam se
zašto bi voleo da ti to kažem
zato što bih voleo da to izgovorimo u isto vreme
pada sneg
nekako je kao bajka
nekako
ali
kažu da su bajke nešto nestvarno
izmišljeno
sve je tako sve je neka priča
reci
šta
u isto vreme da kažemo
Spasoje Ž. Milovanović
(Napisana je jedna velika pjesma .... predhodno...
I kada mi je autor poslao da je pročitam, još uvijek i sam zbunjen svojom pjesmom... jednostavno je "krenula" moja pjesma... nekako sama ...)
Idem da pišem pjesmu
jer pjesme i jesu izmišljene da bi se pisale
Da nisu, trebalo bi ih izmisliti
da bi ih pjesnik pisao
(jer šta bi pjesnik uopšte radio)
Da bi ih ja pisala
i kada mi se piše
i kada mi se ne piše
i kada volim
i kada ne volim
i kada sam bijesna
i mazna
i strasna
kada me između dva kamena
nešto dodirne
Ovo čak i nije pjesma
Ali kada pjesnik pjesmu napiše
onu jednu
koja se čeka
koja se traži
koja snu ne da noć
i tek tako
olako sama se prospe
pa sama stane pred pjesnika
i bjesna
i žestoka
A pjesnik,
prividnom lakotom svoje pjesme
zatečen zanijemi
na vjetrometini sleđen gorkom ljepotom
A ta pjesma
jedna od stotinu
oživi
i živi
i zove me
i vriskom ko bičem razmahne
i traži
pjesmu svoju da napišem
Idem pjesmu da pišem
I lažem da ovo nije pjesma
Ovo je mala pjesma o velikoj pjesmi
pjesma o pjesniku
pjesma o pjevanju pjesnika
o nekome
možda i o meni
Idem da pišem pjesmu
o dlanu
o strasti
o oku i kamenu
(a već sam pisala i opet ću)
bez leptira i cvijeća
bez mjeseca i snoviđenja
sa malo snijega
i malo leda
bez alegorija i simbola
bez nepotrebno smiješnih uresa
običnu malu dozvanu pjesmu
pjesmom izazvanu
prostu i golu
za jedan dan
za jedan san
tako običnu
jasnu
o jednom neobičnom jutru
i danu posle
o početku
o kraju
o mirisu sna
o dva osmijeha
nekim neobičnim razmišljanjima
i nesuvislom razgovoru uz kafu
A tema, zar je uopšte važna
samo obična rasprava
o mnogo čemu uglavnom neizrečenom
i dilema
voditi ljubav ili ne
prije početka
prije kraja
s kraja noći
a prije dana
Idem da pišem pjesmu....
Biljana Gajić
Grupa pjesnika i ja
Desetak pjesnika se „nadpjevavalo“ na internetu... i svi su morali upotrijebiti ključne riječi: Sunce, Mjesec, ljubav, istina i neistina.
Napisala sam dvije pjesme.....
STARA PRIČA
Stare priče i po neka nova
Ne baš taze
Imaginacija u sto slika
A sve liče
Sunce i Mjesec u mimohodu
Nije ravnodnevica
Prije će biti da je svakodnevica
Ili tek omaška
Vremena čuda ovaj vijek zaobišla
Surova istina
Ljubav, ona čista, stanuje li ovdje
Nepotrebno pitanje
Neistina uobičajeno caruje
Nevažno je
Muzika curi niz zidove
Bitna je gradacija
Bluz
Plavi bluz
Somotno plavi bluz
Najčišći somotno najplavlji bluz
Meko obavija
Do pročišćenja
Dovoljno je
Da li ti to razumiješ
Nebitno je
Uobičajeno
Prepoznatljivo
Očekivano
To sam ja
Sjeti se
Sve već viđeno
Isto
Neće me danas pjesma
Nema me više u ovoj priči
Odlazim u ćutanje
Stare priče i po neka nova
Biljana Gajić
HALJINA KAO NOVA
Oblači haljinu
kao da je nova
sa iscrtana
dva Mjeseca
Haljina crna
bez i malo Sunca
U džepu neistinom
prekolopljena istina
Loša ljubav
savršeno elegantna
vani suva kiša
jedan od dva
ponuđena izbora
loša inspiracija
Ko mari,
na njoj haljina
kao da je nova
Biljana Gajić
Biljana, Mensur i ja
Pisali smo svako svoju pjesmu na nekih četrdeset zadatih riječi i sintagmi. Rezultat je svojevrstan triptih ....
IGROKRADICA U KUĆI OD STAKLA
Još jedan eksperiment. Biljana, Mensur i ja, svako ponaosob, pisali smo svoje pjesme na zadate ključne riječi.