Još neke koautorske pjesme

Spasoje i ja    

Spasoje Ž. Milovanović je napisao pjesmu koja mi se izuzetno dopala. I ne samo to, nego me i pokrenula da ja nešto napišem... I sada su obe pjesme tu             

ŠTA BIH NAPISAO NA POČETKU

Kafa

Može

sa ili bez šećera

sa malo

ustaješ ili ne

ne

je li toplo tu

joj nije

baš mi je nešto hladno

miriše li na san

miriše

kod tebe

miriše

očešljana

ne

sad sam se probudila

prstima prošla kroz kosu

kao pokušaj

pomeri se malo

miriše na san

toplo je

da li ti prija ovo

ne pitaj

pada sneg

volim kad pada sneg

nekako je kao bajka

ti si kao bajka

i da sneg nikad ne prestane

ako se približiš mirisaću na san

to me je vazda varalo

i na neočešljanu kosu

i na tvoje prste

i na moje neću

već će me tvoj prsten ogrebati

ali baš me briga za to

reci mi

kakva si bila sinoć

obična

i nije te bilo strah od tog

proglasiće te za lažljivicu kad shvate

ko

oni za koje si obična

mogla bih da se nosim sa time

imaš li želju

nemam želju ali imam potrebu

kakvu

ne znam kakvu

ali videću

kakvu

šta je potreba

to je kad ne shvataš zašto

dodir

ne znam

nije baš

dodir ume da smiri

ume

držanje za ruku

ne znam

dlan na dlan

ne znam

pa posmatraš

pa se čudiš

kao da to nisi ti nego tvoja ruka sama za sebe

i izmešane linije života

i sve one druge linije

i puteljci

srećna si

nisam

jesam

ne znam

nemam kad

pada sneg to je

to je

crveniš

valjda

lepa si kad pocrveniš

nekako nevina

jesam li

da

bilo je ispred pozorišta

kad sam to video

valjda zato i nisi ušla

a ti više ne crveniš

crvenim

a šta da sam ušla

videla bi kako se stvara svet

kako se stvara svet

neko odluči da se stvori

tek tako

da

poželi da kaže

sakupi neke ljude

i utisne one izvan sveta u njih

i šta se onda desi

ne pašu baš svi na svakoga

negde mora da viri

zavisi kakav je otisak

a otkud znas

nisu to puzle pa vidiš

ovaj deo ovde ovaj tamo

otkud znaš

sve se na kraju složi

možda

trebalo bi da prestanem da razgovaram sa tobom

zašto

ne znam

ubacuješ me

u šta

ne znam

nikad te nisam dodirnuo

tako se zakuni kad te neko pita

kunem se

i ne ubacuj me više

rasanila sam se

i šta ćeš sad tako rasanjena

ništa

a gde je pesma

hajde piši

šta bi napisao

na početku

kafa

a posle kafe

može

besmisleno je

ovo je sasvim drugačija pesma

po čemu je drugačija

zato sto se govori o ljubavi

neka se govori

hajde ispočetka

kafa može kakva sa malo šećera

ustaješ ili ne

ne

ne ustajem

je li toplo tu

nije

hladno mi je

pusti kafu

hladno mi je

miriše na san

miriše na san

i na kosu nečešljanu

i požuri

da miris ne pobegne

neće

tu si

molim

hajde da vodimo ljubav

psssst

ćuti

još se nisam počešljala

česljaj se posle

hahahaahahhahaaaa

izvini

zbog čega izvini

zbog hahahaahahhahaaaa

definicija za komediju je sasvim po uzoru na tragediju

a kako se vodi ljubav

zarumeniš se

i šta još

i ne vidiš ikakav razlog zašto treba da prestane

samo to

zarmeniš se i ne vidiš razlog

da

onda smo mi već vodili ljubav

svakog dana

jesmo takoreći

da sam ušla

šta bi se desilo

videla bi kako se stvara svet

kako izgleda taj svet

kako izgledamo mi u njemu

rumeni

i ne vidimo razlog

tu je negde samo da se setim

nema ga

pusti sad razloge

misliš li da ćete boleti ako te ikad budem poljubio

ne znam

misliš li da će me boleti ako me ikada budeš poljubila

ne znam

neće

kada si poslednji put izgovorila

volim te

ne sećam se

želim da meni kazeš to jednom

a ti

ne sećam se

zašto bi voleo da ti to kažem

zato što bih voleo da to izgovorimo u isto vreme

pada sneg

nekako je kao bajka

nekako

ali

kažu da su bajke nešto nestvarno

izmišljeno

sve je tako sve je neka priča

reci

šta

u isto vreme da kažemo

 

Spasoje Ž. Milovanović

 

 

(Napisana je jedna velika pjesma .... predhodno...

I kada mi je autor poslao da je pročitam, još uvijek i sam zbunjen svojom pjesmom... jednostavno je "krenula" moja pjesma... nekako sama ...)

 

Idem da pišem pjesmu

jer pjesme i jesu izmišljene da bi se pisale

Da nisu, trebalo bi ih izmisliti

da bi ih pjesnik pisao

(jer šta bi pjesnik uopšte radio)

 

Da bi ih ja pisala

i kada mi se piše

i kada mi se ne piše

i kada volim

i kada ne volim

i kada sam bijesna

i mazna

i strasna

kada me između dva kamena

nešto dodirne

 

Ovo čak i nije pjesma

Ali kada pjesnik pjesmu napiše

onu jednu

koja se čeka

koja se traži

koja snu ne da noć

i tek tako

olako sama se prospe

pa sama stane pred pjesnika

i bjesna

i žestoka

 

A pjesnik,

prividnom lakotom svoje pjesme

zatečen zanijemi

na vjetrometini sleđen gorkom ljepotom

A ta pjesma

jedna od stotinu

oživi

i živi

i zove me

i vriskom ko bičem razmahne

i traži

pjesmu svoju da napišem

 

Idem pjesmu da pišem

 

I lažem da ovo nije pjesma

Ovo je mala pjesma o velikoj pjesmi

pjesma o pjesniku

pjesma o pjevanju pjesnika

o nekome

možda i o meni

 

Idem da pišem pjesmu

o dlanu

o strasti

o oku i kamenu

(a već sam pisala i opet ću)

bez leptira i cvijeća

bez mjeseca i snoviđenja

sa malo snijega

i malo leda

bez alegorija i simbola

bez nepotrebno smiješnih uresa

običnu malu dozvanu pjesmu

pjesmom izazvanu

prostu i golu

za jedan dan

za jedan san

tako običnu

jasnu

o jednom neobičnom jutru

i danu posle

o početku

o kraju

o mirisu sna

o dva osmijeha

nekim neobičnim razmišljanjima

i nesuvislom razgovoru uz kafu

 

A tema, zar je uopšte važna

samo obična rasprava

o mnogo čemu uglavnom neizrečenom

i dilema

voditi ljubav ili ne

prije početka

prije kraja

s kraja noći

a prije dana

 

Idem da pišem pjesmu....

 

Biljana Gajić

 

 Grupa pjesnika i ja

Desetak pjesnika se „nadpjevavalo“ na internetu... i svi su morali upotrijebiti ključne riječi: Sunce, Mjesec, ljubav, istina i neistina.

Napisala sam dvije pjesme.....

 STARA PRIČA

 Stare priče i po neka nova

Ne baš taze

Imaginacija u sto slika

A sve liče

Sunce i Mjesec u mimohodu

Nije ravnodnevica

Prije će biti da je svakodnevica

Ili tek omaška

Vremena čuda ovaj vijek zaobišla

Surova istina

Ljubav, ona čista, stanuje li ovdje

Nepotrebno pitanje

Neistina uobičajeno caruje

Nevažno je

Muzika curi niz zidove

Bitna je gradacija

Bluz

Plavi bluz

Somotno plavi bluz

Najčišći somotno najplavlji bluz

Meko obavija

Do pročišćenja

Dovoljno je

Da li ti to razumiješ

Nebitno je

Uobičajeno

Prepoznatljivo

Očekivano

To sam ja

Sjeti se

Sve već viđeno

Isto

Neće me danas pjesma

Nema me više u ovoj priči

Odlazim u ćutanje

Stare priče i po neka nova

Biljana Gajić

 HALJINA KAO NOVA

 Oblači haljinu

kao da je nova

sa iscrtana

dva Mjeseca

Haljina crna

bez i malo Sunca

U džepu neistinom

prekolopljena istina

Loša ljubav

savršeno elegantna

vani suva kiša

jedan od dva

ponuđena izbora

loša inspiracija

Ko mari,

na njoj haljina

kao da je nova

Biljana Gajić

 

Biljana, Mensur i ja

Pisali smo svako svoju pjesmu na nekih četrdeset zadatih riječi i sintagmi. Rezultat je svojevrstan triptih ....

 

IGROKRADICA U KUĆI OD STAKLA

Još jedan eksperiment. Biljana, Mensur i ja, svako ponaosob, pisali smo svoje pjesme na zadate ključne riječi.